Povijest tamburaškog sastava danas poznatog pod imenom "Savski Valovi" započinje krajem listopada 1999. kada isti dan na Gospodarskom sajmu u Zaprešiću sviraju Tamburaški zbor "Gaj" iz Zaprešića pod vodstvom Ivana Kresnika (u njemu sviraju 3 člana "Savskih Valova" - Danijel Rožanković, Petar Sremac i Hrvoje Ban) i KUD "Zgubidan" iz Marije Gorice (u kojem sviraju Tomislav Glogović i Nikola Pušić). Zapazivši vještinu sviranja kojom odskaču od ostalih svirača u "Zgubidanu", Petar prilazi Tomislavu i Nikoli te ih poziva da počnu dolaziti u Zaprešić nekoliko puta tjedno na probe sa ostalim članovima sastava. Oni prihvaćaju ponudu i sastav od pet članova je stvoren (prva proba održana je 25.10.1999. a tog istog datuma, 16 godina ranije, rođen je Tomislav Glogović pa tako taj datum, osim što je Tomislavov rođendan, postaje i rođendan "Savskih Valova"). Ovdje moram spomenuti potporu koju sastavu pruža dirigent "Gaj"-a g. Ivan Kresnik, koji dozvoljava da održavaju probe u prostoriji koju TZ "Gaj" koristi u istu svrhu (dio OŠ "Ljudevit Gaj") i koriste školske instrumente (bas, bugariju i bisernicu). Prve mjesece novoosnovani sastav vježba s mnogo entuzijazma po 3 ili 4 puta tjedno (što je velika promjena u odnosu na to da su članovi prije imali samo 2 probe tjedno sa svojim orkestrima) i "Zelena bilježnica" (blijedozelena bilježnica sa imenima i akordima za pjesme koje je sastav naučio svirati) je brzo ispunjavana sa popularnim tamburaškim i ostalim pjesmama. Nekoliko stvari vezanih za početak djelovanja sastava vrijedi istaknuti - više od pola godine nitko u sastavu ne pjeva (samo sviraju) i on nema ime (osim Mali sastav "Gaj", nelužbeno ime kojem se oštro protive Tomislav i Nikola koji nisu članovi TZ "Gaj" nego KUD-a "Zgubidan" iz Marije Gorice kojeg vodi g. Dragutin Vučenik), također vrijedi reći da je na počasnom, prvom mjestu u bilježnici pjesma "Govori se da me varaš", koja je vrlo značajna za "Savske Valove" koji u svojoj ranoj fazi sviraju većinom pjeme "Zlatnih Dukata" ("Najboljih hrvatskih tamburaša"). Kako vrijeme prolazi, čudna mješavina zvukova dva A-brača, D-bugarije, G-bisernice i G-basa počinje zvučati sve bolje i bolje. Svih pet članova sastava počinju svirati u TPD "Zvono" (Tamburaško-pjevačko društvo) iz Savskog gaja (zagrebački kvart - zapazite simboliku: tri člana sastava sviraju u TZ "Gaj" u Savskom gaju i sastav kasnije dobija ime "Savski Valovi", zakon, kaj ne?) Ovdje pisanje u trećoj osobi postaje neobično (pošto je ovo napisao Hrvoje Ban, član sastava - bugarijaš i glavni vokal) pa ću preći na naraciju u prvom licu, ako Vam to ne smeta. Onda, aha... ako ste pročitali do ovdje, znači da Vas stvarno zanima povijest "Savskih Valova" i nema razloga da ne nastavim iznositi POVIJEST "SAVSKIH VALOVA" - cjelovitu i neskraćenu verziju. Naše sviranje u "Zvono" nije toliko važno za naš glazbeni napredak (čak naprotiv, moje mišljenje je da nas je usporilo u poboljšanju kvalitete našeg sviranja), ali svi nosimo lijepe uspomene na to razdoblje (prvo: burek u Zaprešiću, pa nas Danijel vozi u Opel Astri po auto-cesti u Zagreb na probu jednom tjedno, tamburaši (najčešće "Dukati") sviraju iz zvučnika auto-radija, ponekad skoknemo na pizze i hamburgere u studentski restoran SD "Stjepan Radić", probe sa "Zvonom" i dirigentom g. Miroslavom Bertom :( najčešće dosadne, a ponekad čak i frustrirajuće (sviranje dijela pjesme sto puta i, naravno, g. Berta nikad nije zadovoljan), nakon toga zezanje s curama (i dečkima) iz "Zvona" ili povratak u Zaprešić na rundu hladne "Ožujske" u "Savanni" (lokalni birc)... to su bili dani! Kao zanimljivost vrijedi istaknuti da su svi članovi sastava nepušači (pohvalna činjenica u današnje vrijeme kad sve više mladih ljudi postaje ovisno o tom smrdljivom zamotuljku duhana koji se zove cigareta). No dosta je bilo sentimentalnosti i evo nekih važni(ji)h informacija. Nakon nekoliko mjeseci uvježbavanja, počeli smo s nastupima. Za te prve nastupe dužni smo zahvaliti g. Kresniku koji nas je preporučio. Svirali smo u zaprešićkoj kino-dvorani na dodjeli županijskih sportskih nagrada (pošto mi tada još nismo pjevali, uskočio je i pomogao nam svojim glasom Mika, pjevač "Beatta band"-a, lokalnog benda iz našeg kraja), također smo svirali na fašničkom plesu (maskenbalu) u Zaprešiću, gdje su se ljudi odlično zabavljali i plesali uz našu glazbu. Najbitniji od tih prvih nastupa je bio nastup sa Akademskim pjevačkim zborom "Chemicae ingeniariae alumni" iz Zagreba (jedan od najkvalitetnijih zborova u Hrvatskoj) pod vodstvom dirigenta g. Zdravka Vitkovića, a u kojem je tada pjevao i g. Kresnik. Nas šestero (na ta prva tri nastupa je s nas pet, koji smo činili originalnu postavu sastava, nastupao i Juraj (Jura) Slipac , odličan primaš i glazbenik, prije je svirao u "Gaju", ali je krenuo u solističku karijeru i nije imao vremena ni za sviranje u "Gaju", ni u sastavu) smo pratili zbor u dvije pjesme na koncertu održanom u čast 10. obljetnice zbora u "Hrvatskom glazbenom zavodu" u Zagrebu, 12. veljače 2000. i dobili odlične kritike u novinama. U tom razdoblju nastaju i naše prve snimke nastale koristeći primitivnu opremu - jedan mikrofon i kazetofon. Danijel Rožanković, koji je do tada svirao na staroj G-bisernici, naručuje i kupuje tamnocrveni E-prim koji je izradio g. Krešimir Marić iz Slatine, vrsni majstor u izradi i popravku tambura i kum Jure Slipca. G. Marić je kasnije napravio temeljiti popravak Tomislavovog slomljenog A-brača (praktički napravio novu tamburu) kojeg je pola godine kasnije Tomislav prodao Nikoli (Tomislav je imao 2 brača, njegov crni brač je među najboljim, ako ne i najbolji brač u okolici). Izdvojio bih i nastup na proslavi godišnjice osnutka OŠ "Miroslav Krleža" na zagrebačkom Gornjem gradu u svibnju 2000. Svirali smo i na brojnim rođendanima prijatelja, braće članova sastava i rođendanima samih članova sastava i obiteljskim proslavama gdje sam bio iznenađen odličnim prijemom naše glazbe od strane mladih ljudi. Sastav dobija ime "Savski Valovi", po valceru istog imena (skladatelja D. Hruze), nakon što su odbačena usko regionalno ograničena imena (npr. nešto kao "Zaprešićki dečki") ili isfurana i već postojeća imena a la "Majstori", "Grofovi" i sl. Više-manje svi članovi sastava prihvaćaju ime "Savski Valovi". Ja osobno shvaćam i interpretiram to ime u kojem ima elemenata oksimorona (stilistička figura u književnosti, tzv. "spajanje nespojivog" - teško da se može reći da je rijeka valovita i da se dižu valovi na rijeci) kroz simbol rijeke Save koje protječe kraj Zaprešića, pa kroz cijeli južni dio Slavonije i kroz mali dio Vojvodine i tako simbolički povezuje nas kao tamburaše sa Slavonijom (centrom tamburaške glazbe u Hrvatskoj) i Vojvodinom (također kraj poznat po dobrim tamburašima i tamburaškoj glazbi). Slijedom okolnosti ja postajem glavni pjevač i počinje faza u kojoj se stvara pjesmarica "Savskih Valova" s tekstovima pjesama. 27. kolovoza 2000. "Savski Valovi" su prvi put službeno nastupili pod tim imenom na 4. glazbenom susretu "Najlepše biti je mužikaš - Marija Gorica 2000" gdje je naš nastup bio vrlo dobro primljen od publike. U listopadu, nedugo nakon proslave 1. godišnjice "Savskih Valova" (i 17. rođendana Tomislava Glogovića), odlučili smo napustiti TPD "Zvono" (u kojem smo sve do tada svirali i zajedno s njima nastupali) čija je tamburaška sekcija, nakon našeg odlaska, nažalost, prestala aktivno djelovati. U listopadu i studenom nastupamo na Gospodarskom sajmu u Zaprešiću (istom onom na kojem je Petar pozvao Tomislava i Nikolu da se pridruže sastavu), a nekoliko dana kasnije sviramo na domjenku priređenom za visoke goste koji su došli u Zaprešić na postavljanje kamena temeljca za srednju školu koja se sada gradi u Zaprešiću. Nakon što sam pročitao u novinama da grupa "Sarr-e-roma" nastupa u restoranu u našoj blizini (imali smo njihovu kazetu iz ranijeg razdoblja i bili oduševljeni srcedrapateljnim ciganskim pjesmama koje su oni svirali na tamburama i violini) otišli smo na njihov koncert u restoranu "Eko selo" gdje smo sjedili za stolom pokraj stola od "Gazdi", a poslije nastupa razgovarali smo sa članovima grupe "Sarr-e-roma" (Tomislav je dobio trzalicu od njihovog bračista, a Petru je njihov basist dao da isproba bas) koji su bili vrlo otvoreni, a basist Kosta nam je ostavio i svoju adresu i broj telefona u Sarajevu. Na koncertu je bio i pjevač popularne grupe "Zabranjeno pušenje" koji je uz pratnju "Sarr-e-roma" otpjevao nekoliko hitova "Zabranjenog pušenja". U prosincu 2000. snimili smo naš prvi demo CD (s kojeg su skinute pjesme koje možete downloadati i poslušati na stranici "Pjesme" - ja sam još naknadno dosnimio neke stvari i malo sredio pjesme koliko se moglo) zahvaljujući ekipi "Krugovalne postaje Zaprešić". Taj CD snimali smo od 0:00 do 6:00 ujutro u paklenoj vrućini malog studija, sve odjednom (bez snimanja posebno svake dionice ili posebno sviranja i posebno pjevanja) pa vas molim da ne sudite prekritično o našem sviranju (i mom pjevanju) - bolji smo uživo :) U tih šest sati snimili smo popriličan broj stvari, ali nažalost, zbog tehničkih problema, samo ih je pet koliko-toliko dobro snimljeno. Snimili smo i jingle za emisiju želja, čestitaka i pozdrava koji se pušta svake nedjelje od 13:30 pa na dalje na "Krugovalnoj postaji Zaprešić" 99.5 MHz FM, pa ako hvatate Radio Zaprešić, poslušajte ga. U prosincu smo proširili naš sastav sa još jednim članom - Marko Lenc iz Pušće (kraj Zaprešića) od tada svira G-čelo u "Savskim Valovima" (dugogodišnji član TZ "Gaj" gdje je svirao drugi, a sada svira prvi brač). Nas pet (bez Marka) i Zlatko (Tomislavov brat), Martin (Nikolin brat) i Roman (Danijelov brat i naš tadašnji menadžer) dočekali smo treće tisućljeće u vikendici Danijelovog prijatelja gdje smo se odlično zabavili, zasvirali i zapjevali za uzvanike. Naš menadžer nam je u siječnju 2001. našao gažu u restoranu "Novi dvori" u Zaprešiću, a nedugo nakon toga, zbog razilaženja u mišljenjima s članovima sastava, prestaje biti menadžer "Savskih Valova". Taj nastup je ujedno bio promocija novog imidža (do tada smo nastupali u bijelim košuljama, a prije tog nastupa nabavili smo košulje u raznim nijansama plave boje koje smo međusobno raspodijelili tako da se jedne strane sastava na drugu nijanse plave boje potamnjuju) i debi Marka Lenca u sastavu. U veljači ove godine nastupili smo u restoranu "Ladanjski raj" u Mariji Gorici kao gosti večeri natjecanja "Prvi pljesak" i dobili mahom pohvalne kritike, iako smo, za razliku od natjecatelja "Prvog pljeska" i pratećeg benda, nastupili bez razglasa pa nas veliki dio gostiju restorana nije uopće čuo kako treba. Za taj nastup dodali smo na naše plave košulje žute kravate i to sad čini našu "službenu odoru". Spomenuo bih i to da ostali članovi sastava (osim mene, kao glavnog pjevača) pjevaju popratne vokale i tako mi uvelike pomažu (što nije bio slučaj u samom početku kada sam ja bio glavni (i jedini) pjevač u sastavu). Na kraju ovog iscrpne povijesti našeg sastava, nadam se da sam spomenuo sve najvažnije događaje, nastupe i osobe, a ujedno se ispričavam svima koje sam zaboravio spomenuti. "Savski Valovi" i dalje marljivo vježbaju i šire svoj repertoar koji obuhvaća tamburaške, narodne, varoške, ciganske, zabavne, klasične i strane pjesme iz Hrvatskog zagorja, Međimurja, Dalmacije, Slavonije, Bosne i Hercegovine, Vojvodine, pa sve do Španjolske i SAD. Sviramo pjesme "Zlatnih Dukata", Zvonka Bogdana, Miroslava Škore, "Gazdi", "Baruna", ali i "Prljavog kazališta", Vinka Coce, Olivera Dragojevića, Zlatka Pejakovića, Harisa Džinovića i mnogih drugih.
|
