Žice tambura se mogu udarati prstom (palcem), ali to se radi samo iznimno, kada se hoće posve tiho svirati. Karakteristično i redovito je sviranje sa trzalicom (terzijom, terzijanom perom) od višnjine kore, roga ili celuloida, a kod berdeta može biti i od kože. Svira se na dva načina: udaranjem u žice i trzanjem.

Udaranje je onda, kad prstom ili trzalicom za svaki ton samo jedanput udarimo u žicu odozgo dolje. Tako se sviraju sve kratke note (osminke, šesnaestinke itd.) i one, iznad kojih je točkom označeno, da ih treba svirati kratko (staccato=stakato).

Trzanje (neki kažu: titranje) je, kad trzalicom što brže zatitravamo žice, pa njihovo titranje postaje kao neprekinuto, trajno. Trzanjem se izvode tonovi dužeg trajanja (četvrtinke, polovinke, cijele note) i oni koji su u notama legatom (spojkom) označeni, da ih treba povezati. Trzanje mora biti što brže, što gušće, što finije, pa se po tom poznaje vrstan tamburaš, što mu je bujnije i sitnije trzanje. Tamburaš kod trzanja samo pomiće šaku od zgloba, nikada cijelu ruku od lakta.

Bugarijaši (kontraši) udaraju preko svih žica odozgo dolje i to također samo gibanjem šake od zgloba. Tako se jednim udarcem po svim žicama dobije trozvuk, to jest akord. Osim udarcem po praznim žicama ostale akorde bugarijaš mora hvatati pritiščući prstima lijeve uke sve žice u isti mah. (Glavni su dur-, mol- i septim-akordi)
Katkad treba i na bugarijama trzati sve žice na jedanput: to se zove tremolo.

Na berdetu (basu) se svi tonovi udaraju, osim ako je označen tremolo, a onda se trzalicom što gušće udara, ponavlja ton. Srijemski tamburaši obično udaraju samo tonove osminke i šesnaestinke, a četvrtinke, polovinke i cijele note sviraju uvijek trzanjem, no pravilnije je, da se sve note sviraju udaranjem, a trzanjem samo one koje su označene kao tremolo.

Preuzeto s:Hrvatsko Glazbeno Društvo "TAMBURICA" - Vorarlberg, Austrija
Upotrebljena literatura: "Škola za Tambure", Dr. Josip Andrić, 1953